Pinus tabuliformis
| Pinus tabuliformis | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Pinophyta |
| Razred: | Pinopsida |
| Red: | Pinales |
| Porodica: | Pinaceae |
| Rod: | Pinus |
| Podrod: | Pinus subg. Pinus |
| Sekcija: | P. sect. Pinus |
| Podsekcija: | P. subsect. Pinus |
| Vrsta: | P. tabuliformis |
| Dvojno ime | |
| Pinus tabuliformis Carr. | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Baze podataka | |
Pinus tabuliformis, koji se naziva i mandžurijski crveni bor ili južnokineski bor je bor porijeklom iz sjeverne Kine od Liaoninga zapadu do Unutarnje Mongolije i Gansua, te na jugu do Shandonga, Henana i Shaanxija, a također i sjeverne Koreje. U nekim starijim tekstovima naziv se piše "Pinus tabulaeformis".
Opis[uredi | uredi kôd]
Pinus tabuliformis srednje je veliko zimzeleno drvo visoko 20–30 m, sa zrelom plosnatom krošnjom (odakle je znanstveni naziv „stolni oblik“). Stopa rasta je brza kad je mlad, ali se s godinama usporava. Sivosmeđa kora puca u ranoj dobi u usporedbi s drugim drvećem. Široko rašireni oblik vrlo je izražen, dijelom i zbog dugog vodoravnog uzorka grananja.
Igličasti listovi su sjajni sivozeleni, 10-17 cm dugi i 1,5mm široki, obično u parovima, ali povremeno u troje na vrhovima jakih izbojaka na mladim stablima. Češeri su zeleni, sazrijevaju u smeđu boju oko 20 mjeseci nakon oprašivanja, široko su jajoliki, 4–6 cm dugački, sa širokim ljuskama, svaka ljuskica s malim bodljama. Sjemenke su 6-7 mm duge s krilima od 15–20 mm, i raspršuju su vjetrom.
- Sorte
Postoje dvije sorte:
- Pinus tabuliformis var. tabuliformis. Kina, osim Liaoninga. Najšire ljuske češera ispod 15 mm širine.
- Pinus tabuliformis var. mukdensis. Liaoning, Sjeverna Koreja. Najšire ljuske češera preko 15 mm širine.
Neki botaničari također tretiraju usko povezane Henryjeve borove (Pinus henryi) i Tibetanske borove (Pinus densata) kao sorte kineskog crvenog bora; u nekim starijim tekstovima čak je i vrlo prepoznatljiv Yannanski bor (Pinus yunnanensis) uključen kao sorta.
Uporaba i uzgoj[uredi | uredi kôd]
Drvo se koristi za opću gradnju. U pulpi se dobivaju određene smole koje se koriste kao umjetna aroma vanilije (vanilin). Smola se također koristi za izradu terpentina i srodnih proizvoda, a medicinski se koristi za liječenje različitih respiratornih i unutarnjih bolesti, poput bolesti bubrega i mokraćnog mjehura, rana i čireva. Kora je izvor tanina. Borove iglice također se upotrebljavaju u medicini, a sadrže i sadrže prirodni insekticid, kao i izvor za boju. Iglice se koriste za kuhanje čaja od borovih iglica (sollip-cha).[2]
Rijetko se uzgaja izvan Kine, uzgaja se samo u botaničkim vrtovima.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Farjon, A. 2013. Pinus tabuliformis. 2013: e.T42419A2978916. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T42419A2978916.en journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ sollip-cha. Standard Korean Language Dictionary (korejski). National Institute of Korean Language. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2018. Pristupljeno 9. lipnja 2017.
Daljnje čitanje[uredi | uredi kôd]
- Conifer Specialist Group. 1998. Pinus tabuliformis. IUCN Red List of Threatened Species. 1998. Pristupljeno 12. svibnja 2006.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Pinus tabuliformis |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pinus tabuliformis |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Pinus tabuliformis |